April



Advertisements

Zalutali…


Sve što bih ti imala reći, zadržaću za sebe. Čemu opravdanja kad je savjest čista? Tvoje riječi govore za oboje pa nastavi da pričaš a ja ću slušati i ćutati. Svakom novom brišeš sve one tragove za koje sam mislila da će ostaviti ožiljke. Hvala ti na tome jer ožiljke i ne želim.

Ponekad čovjek treba skrenuti sa puta i lutati bez cilja da bi znao koji je put pravi. Srećan je ako se može vratiti na isti. Više će ga cijeniti. Ti si onaj lutajući put i možda bih nekad ponovo zalutala da me svi znakovi nisu vodili vani. A kad sam izašla, otrovnim riječima zatvaraš sva vrata koja su ikada ponovo mogla biti otvorena.

I misliš da je dovoljno samo pružiti ruku pomirenja? Pa onda opet pljuvati po istoj i tako u krug bezbroj puta. Ne, nikada više…

 

S.M.

Uspomena


Tapkaš po snovima, nečujno i neprimjetno i onda naglo otvoriš vrata sjećanja i oboriš me jer stojim upravo iza njih. Srce mi stoji iznad kvake a razum ga odgovara od tog suludog čina.

Nisi prijetnja. Samo si uspomena, deceniju duga, a od uspomena se ne živi. Njih čuvamo na uredno složenim policama i redovno brišemo prašinu u strahu da ne izblijede. A one bolne ne blijede ni pod tonama prašine i godina. Samo prestanu biti bolne i povremeno nas podsjete na lijepe trenutke, to su oni zbog kojih su police i dalje pune i koji nam mame osmjeh na lice.

Ostani tu gdje sam te ostavila, ne šunjaj se po mojim noćima i pusti da sama odlučim kada ću ponovo obrisati prašinu i, uz osmjeh i jednu skrivenu suzu, prisjetiti se uspomena koje nosim.

 

S.